Da li čačkanje nosa zaista povećava rizik od Alchajmerove bolesti? Evo šta je nauka zaista pokazala

Tvrdnja da jedna sasvim uobičajena navika može povećati rizik od Alchajmerove bolesti posljednjih godina privukla je veliku pažnju javnosti. Riječ je o čačkanju nosa, ponašanju koje mnogi ljudi povremeno rade nesvjesno, naročito kada osjećaju svrab, suhoću ili nelagodu.

Pojedini naslovi ovu moguću vezu sa demencijom predstavili su gotovo kao dokazanu činjenicu. Međutim, dostupna istraživanja ne potvrđuju da čačkanje nosa kod ljudi direktno izaziva Alchajmerovu bolest.

Naučnici zaista proučavaju zanimljivu hipotezu: da određeni mikroorganizmi mogu kroz nos i povezane nerve dospjeti do mozga i uticati na upalne procese. Ali to nije isto što i dokaz da jedna svakodnevna navika izaziva demenciju.

Odakle je potekla ova tvrdnja?

Veliku pažnju izazvalo je istraživanje objavljeno 2022. godine u časopisu Scientific Reports. Naučnici su proučavali bakteriju Chlamydia pneumoniae, koja može izazvati infekcije disajnih puteva.

U eksperimentu na miševima pokazano je da ova bakterija može koristiti mirisne i trigeminalne nerve kao put do centralnog nervnog sistema. Istraživači su uočili i promjene u pojedinim biološkim procesima povezanim sa Alchajmerovom bolešću, uključujući stvaranje naslaga beta-amiloida u blizini mjesta infekcije.

Eksperiment je takođe pokazao da je oštećenje nosne sluznice bilo povezano sa većom infekcijom pojedinih nerava i mirisne lukovice.

Upravo iz ovog nalaza razvila se pretpostavka da bi ponašanja koja povređuju unutrašnjost nosa potencijalno mogla olakšati prolazak mikroorganizama.

Ali postoji jedno ključno ograničenje:

Istraživanje je sprovedeno na miševima, a ne na ljudima.

Studija nije pratila ljude koji čačkaju nos, nije mjerila učestalost ove navike i nije pokazala da čačkanje nosa izaziva Alchajmerovu bolest.

Pokazala je mogući biološki mehanizam kojim je određena bakterija, u eksperimentalnim uslovima, mogla dospjeti do mozga životinja.

Hipoteza nije isto što i dokaz

Rezultati istraživanja na životinjama mogu biti veoma važni za nauku. Oni mogu ukazati na mehanizme koje treba dalje provjeriti, ali se rezultati dobijeni na miševima ne mogu automatski prenijeti na ljude.

Da bi se tvrdilo da čačkanje nosa povećava rizik od Alchajmerove bolesti, bila bi potrebna kvalitetna istraživanja na ljudima koja bi pokazala jasnu i ponovljivu povezanost. Pored toga, naučnici bi morali uzeti u obzir druge faktore koji utiču na rizik od demencije i ispitati postoji li stvarni uzročno-posljedični odnos.

Takvi dokazi trenutno ne postoje.

Zbog toga nije naučno opravdano tvrditi da čačkanje nosa izaziva demenciju. Preciznije je reći da istraživači proučavaju moguću ulogu infekcija, oštećenja nosne sluznice i upalnih procesa u razvoju neurodegenerativnih bolesti.

Alchajmerova bolest ima mnogo složeniju pozadinu

Alchajmerova bolest ne nastaje zbog jednog jednostavnog uzroka. Riječ je o složenom oboljenju na čiji razvoj mogu uticati promjene u mozgu povezane sa starenjem, genetika, zdravstveno stanje, životne navike i faktori iz okruženja.

Starija životna dob jedan je od najvažnijih poznatih faktora rizika, ali Alchajmerova bolest nije normalan niti neizbježan dio starenja.

Na rizik mogu uticati:

• životna dob
• porodična istorija i genetika
• zdravlje srca i krvnih sudova
• visok krvni pritisak
• povišen holesterol
• dijabetes
• pušenje
• nedovoljna fizička aktivnost
• prethodne povrede glave
• brojni drugi biološki i faktori životne sredine

Moguća uloga bakterija, virusa i dugotrajne upale predstavlja aktivno područje istraživanja. Ipak, nauka još nije utvrdila jednostavan obrazac prema kojem bi određena infekcija ili jedna svakodnevna navika sama izazvala Alchajmerovu bolest.

Stvarne posljedice čačkanja nosa mnogo su neposrednije

Iako veza sa Alchajmerovom bolešću nije dokazana, često i grubo čačkanje nosa nije potpuno bezazleno.

Unutrašnjost nosa prekrivena je osjetljivom sluznicom i sadrži veliki broj sitnih krvnih sudova. Grebanje noktima može dovesti do:

• sitnih ranica i krastica
• iritacije i bola
• krvarenja iz nosa
• oštećenja sluznice
• unošenja bakterija prljavim rukama
• lokalne infekcije
• sporijeg zarastanja zbog ponavljanog povređivanja

Suhoća nosa i mehanička iritacija spadaju među česte uzroke krvarenja. Ako se ranice stalno iznova povređuju, mogu postati bolne i podložnije infekciji.

Osim toga, dodirivanjem nosa neopranim rukama mogu se prenijeti mikroorganizmi sa telefona, kvaka, tastatura i drugih površina. Isto tako, mikroorganizmi iz nosa mogu se rukama prenijeti na druge predmete i ljude.

Kako ublažiti suhoću i potrebu za čačkanjem?

Ako je potreba za čačkanjem nosa povezana sa suhom sluznicom ili stvaranjem krastica, korisnije je riješiti uzrok nego ih grubo uklanjati noktima.

Mogu pomoći:

• redovno pranje ruku
• održavanje odgovarajuće vlažnosti vazduha
• dovoljan unos tečnosti
• nježno ispuhivanje nosa
• fiziološki rastvor ili sprej namijenjen vlaženju nosa
• izbjegavanje grubog čupanja dlačica iz unutrašnjosti nosa

Prije korištenja različitih gelova, masti ili sprejeva dobro je posavjetovati se sa farmaceutom ili ljekarom, naročito ako tegobe traju duže vrijeme.

Kod djece je korisno reagovati mirno, bez kažnjavanja i posramljivanja. Naviku je lakše promijeniti kada se utvrdi postoji li alergija, suha sluznica, svrab ili jednostavno nesvjesno ponavljanje određenog pokreta.

Kada bi trebalo posjetiti ljekara?

Pregled se preporučuje ako se javljaju učestala ili obilna krvarenja iz nosa, ranice koje ne zarastaju, jači bol, otok, gnojni sadržaj, neprijatan miris ili dugotrajna zapušenost jedne strane nosa.

Pomoć treba potražiti i ako osoba ne može da kontroliše čačkanje nosa iako ono dovodi do povreda, krvarenja ili ometa svakodnevni život. Ponavljajuće ponašanje ponekad može biti povezano sa stresom ili kompulsivnom navikom koja zahtijeva drugačiji pristup.

Nema razloga za paniku zbog senzacionalističkih naslova

Na osnovu trenutno dostupnih dokaza ne može se zaključiti da čačkanje nosa izaziva Alchajmerovu bolest.

Istraživanje koje je pokrenulo dio ovih tvrdnji pokazalo je da određena bakterija kod miševa može kroz nerve povezane sa nosom dospjeti do mozga, posebno kada je nosna sluznica oštećena.

To jeste nalaz vrijedan daljeg proučavanja, ali nije dokaz da se isti proces odvija kod ljudi niti da jedna svakodnevna navika dovodi do demencije.

Razuman zaključak zato nije da treba strahovati od Alchajmerove bolesti zbog povremenog dodirivanja ili čačkanja nosa. Mnogo je korisnije održavati higijenu ruku, izbjegavati povređivanje nosne sluznice i obratiti se ljekaru ako se pojave učestala krvarenja, ranice, bol ili znaci infekcije.

Najvažnije je razlikovati zanimljivu naučnu hipotezu od dokazanog zdravstvenog rizika. U ovom slučaju, nauka zasad govori o mogućem mehanizmu koji zahtijeva dodatna istraživanja, a ne o dokazanoj vezi između čačkanja nosa i Alchajmerove bolesti.

Napomena: Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savjet. Čačkanje nosa nije dokazani uzrok Alchajmerove bolesti. Ako imate učestala krvarenja, bol, infekcije ili druge dugotrajne tegobe, obratite se ljekaru.

Izvori: Originalno istraživanje objavljeno je u časopisu Scientific Reports. Pouzdane informacije o Alchajmerovoj bolesti, faktorima rizika i istraživanjima dostupne su i na sajtu američkog Nacionalnog instituta za starenje.