Gotovo svako poznaje osobu čije ponašanje izaziva nervozu, čak i kada ne postoji ozbiljan razlog za sukob. Nekome smeta tuđa pričljivost, nekome kašnjenje, a nekome potreba da uvijek bude u pravu. Ideje poznatog psihijatra Carla Gustava Junga i psihoterapeuta Fritza Perlsa nude zanimljiv način razmišljanja o takvim situacijama. Umjesto pokušaja da stalno mijenjamo druge ljude, korisno je razumjeti vlastite reakcije, jasno postaviti granice i prihvatiti da različitost nije uvijek problem. To ne znači tolerisati nepoštovanje, već naučiti razlikovati stvarnu povredu od obične neprijatnosti.
Postoje ljudi koji nas mogu iznervirati za svega nekoliko minuta. Ponekad je dovoljan način na koji govore, izraz lica ili navika koju stalno ponavljaju da osjetimo kako nam strpljenje polako nestaje.
Možda imate kolegu koji neprestano prekida druge dok govore. Možda vas nervira prijatelj koji nikada ne dolazi na vrijeme ili član porodice koji uvijek ima spreman komentar na vaše odluke.
U takvim trenucima lako je pomisliti da bi sve bilo jednostavnije kada bi se druga osoba samo malo promijenila.
Međutim, šta ako dio našeg nezadovoljstva dolazi iz očekivanja da se drugi moraju ponašati onako kako nama odgovara?
Upravo ovo pitanje otvara zanimljiv prostor za razmišljanje o ljudskim odnosima.
Ideje Carla Gustava Junga, švicarskog psihijatra poznatog po analitičkoj psihologiji, i Fritza Perlsa, jednog od osnivača geštalt terapije, mogu pomoći da bolje razumijemo vlastite reakcije i način na koji pristupamo ljudima.
Ne moramo voljeti svakoga niti se sa svima slagati
Jedna od čestih zabluda jeste uvjerenje da bismo sa svakom osobom trebali imati dobar odnos.
Od djetinjstva nas često uče da budemo ljubazni, pristojni i tolerantni. To su vrijedne osobine, ali ne znače da nam svi ljudi moraju biti simpatični.
Možete poštovati nekoga, a da pritom ne uživate u njegovom društvu.
Možete sarađivati s kolegom kojeg ne biste odabrali za prijatelja.
Možete voljeti člana porodice, a ipak osjećati potrebu da ograničite vrijeme koje provodite zajedno.
Takve situacije ne moraju biti znak lošeg karaktera ili sebičnosti.
Ljudi imaju različite navike, potrebe i načine komunikacije.
Osoba koja voli tišinu može se osjećati iscrpljeno u društvu nekoga ko neprestano govori. Neko ko voli precizne dogovore može teško podnositi prijatelja koji sve planira u posljednjem trenutku.
Problem nastaje kada različitost počnemo doživljavati kao nešto što druga osoba mora promijeniti samo zato što nama ne odgovara.
Prihvatanje različitosti ne znači da moramo prihvatiti svako ponašanje. Ono podrazumijeva razumijevanje da drugi ljudi imaju pravo na vlastite osobine i navike, baš kao što i mi imamo pravo na svoje granice.
Šta Jungove ideje govore o ljudima koji nas posebno nerviraju?
U Jungovoj psihologiji važnu ulogu ima pojam projekcije.
U pojednostavljenom objašnjenju, projekcija se može pojaviti kada osobine, osjećanja ili unutrašnje sukobe koje teško prepoznajemo kod sebe pripisujemo drugim ljudima.
Zbog toga snažna emocionalna reakcija ponekad može biti zanimljiv povod za samopropitivanje.
Naprimjer, ako nas posebno uznemirava osoba koja otvoreno izražava svoje mišljenje, možemo razmisliti smeta li nam zaista njeno ponašanje ili nas podsjeća na vlastitu nesigurnost kada trebamo nešto reći.
Ako nas nervira neko ko bez mnogo razmišljanja odbija tuđe zahtjeve, možda vrijedi zapitati se imamo li mi poteškoće s postavljanjem granica.
Međutim, važno je razumjeti da nije svaka ljutnja projekcija.
Ponekad nas osoba nervira jednostavno zato što se ponaša nepristojno, ne poštuje dogovore ili zanemaruje naše potrebe.
U takvim slučajevima nije potrebno tražiti skriveni problem u vlastitoj ličnosti.
Pitanje koje vrijedi postaviti sebi: Nervira li me ova osoba zato što njeno ponašanje zaista narušava moje granice ili zato što se ne ponaša onako kako bih ja želio? Razlika između ta dva razloga može pomoći da izaberemo primjeren odgovor.
Kada nas neko uznemiri, korisno je zastati i pokušati precizno imenovati ono što osjećamo.
Možda smo ljuti jer nas neko ne sluša. Možda osjećamo razočaranje zato što se dogovor nije ispoštovao. A možda smo jednostavno umorni i trenutno imamo manje strpljenja nego inače.
Razumijevanje vlastitog osjećaja često je prvi korak prema mirnijoj komunikaciji.
Perlsova ideja: Drugi ljudi nisu dužni ispunjavati sva naša očekivanja
Fritz Perls poznat je po idejama koje naglašavaju ličnu odgovornost, samostalnost i prihvatanje vlastitih potreba.
U njegovoj poznatoj „Geštalt molitvi“ ističe se misao da svaka osoba ima vlastiti život i da ljudi ne postoje samo kako bi ispunjavali međusobna očekivanja.
Ta ideja može biti posebno korisna u odnosima u kojima stalno pokušavamo promijeniti nekoga.
Možda želimo da prijatelj postane organizovaniji, partner pričljiviji ili rođak manje nametljiv.
Ponekad je opravdano razgovarati o takvim stvarima, naročito kada utiču na zajedničke obaveze.
Ali postoji razlika između pokušaja da postignemo dogovor i nastojanja da potpuno preoblikujemo tuđu ličnost.
Ne možemo od drugih očekivati da imaju iste navike, osjećanja i prioritete kao mi.
Jednako tako, ni sami nismo obavezni prihvatiti svaki zahtjev koji nam neko postavi.
Zdrav odnos ne podrazumijeva potpunu sličnost, nego međusobno poštovanje.
Kako reagovati kada nas neko povrijedi ili iznervira?
Kada smo ljuti, lako je izgovoriti nešto zbog čega kasnije zažalimo.
Možemo nekoga nazvati nepodnošljivim, sebičnim ili bezobraznim, čak i kada nam zapravo smeta samo jedan konkretan postupak.
Takve riječi često dodatno pogoršavaju situaciju jer druga osoba počinje braniti sebe umjesto da razmišlja o problemu.
Korisnije je objasniti šta nam tačno ne odgovara.
Ako nas neko stalno prekida, možemo mirno reći da želimo završiti misao prije nego što druga osoba odgovori.
Ako prijatelj često kasni, možemo objasniti da nam je važno da se dogovoreno vrijeme poštuje ili da nas unaprijed obavijesti o kašnjenju.
Tako razgovor usmjeravamo prema ponašanju koje se može promijeniti, umjesto prema uvredama i međusobnom optuživanju.
Važno je i birati pravi trenutak za razgovor.
Kada osjećamo snažan bijes, nekoliko minuta predaha može nam pomoći da jasnije razmišljamo i izbjegnemo nepotrebnu svađu.
Praktičan savjet: Umjesto da govorite kakva je druga osoba, pokušajte opisati konkretno ponašanje i objasniti kako ono utiče na vas. Jasna komunikacija često pruža više mogućnosti za rješavanje problema nego optuživanje.
Postavljanje granica nije isto što i pokušaj kontrole
Jedna od važnih vještina u međuljudskim odnosima jeste sposobnost postavljanja zdravih granica.
Granice nam pomažu da zaštitimo svoje vrijeme, emocionalnu energiju i dostojanstvo.
Naprimjer, možemo zamoliti kolegu da ne pušta glasnu muziku dok radimo.
Možemo odbiti razgovor o temi koja nam izaziva nelagodu.
Možemo prekinuti raspravu ako druga osoba počne vrijeđati ili prijetiti.
Takvo ponašanje ne znači da pokušavamo upravljati tuđim životom.
Naprotiv, pokazujemo šta smo spremni prihvatiti i kako ćemo postupiti ako se određena granica ne poštuje.
Važno je da naše granice budu jasne i realne.
Nema potrebe za dugim objašnjavanjima, prijetnjama ili dokazivanjem da smo uvijek u pravu.
Ponekad je sasvim dovoljno smireno reći da nam nešto ne odgovara.
Istovremeno, potrebno je poštovati granice drugih ljudi, čak i kada se razlikuju od naših.
Ne zaslužuje svaka neprijatnost našu pažnju
Postoje situacije u kojima razgovor može riješiti problem, ali i one u kojima bi rasprava samo nepotrebno potrošila našu energiju.
Ako nas nervira nepoznata osoba koju ćemo vidjeti samo jednom, možda nema razloga da ulazimo u sukob zbog beznačajne sitnice.
Ako se neko ne slaže s našim mišljenjem, ne moramo ga po svaku cijenu uvjeriti da griješi.
Različiti stavovi nisu uvijek prijetnja našem identitetu.
Ponekad je korisnije prihvatiti da se s nekim ne slažemo i nastaviti dalje.
To ne znači prešutjeti ozbiljno nepoštovanje ili dopustiti da nas neko stalno povređuje.
Riječ je o procjeni koliko je određena situacija zaista važna.
Možemo se zapitati hoće li naš odgovor nešto poboljšati, je li problem vrijedan rasprave i možemo li ga riješiti jednostavnijim pristupom.
Unutrašnji mir ne zavisi od toga hoće li se svi drugi promijeniti
Ljudi će nas povremeno nervirati bez obzira na to koliko radimo na sebi.
Uvijek će postojati neko ko govori glasnije nego što nam odgovara, drugačije organizuje vrijeme ili ima mišljenje s kojim se ne slažemo.
Međutim, ne moramo svaku razliku pretvoriti u lični sukob.
Kada naučimo prepoznati vlastite emocije, jasnije izražavati potrebe i razlikovati neprijatnost od stvarnog nepoštovanja, odnosi s drugima mogu postati jednostavniji.
Nekada će najzreliji odgovor biti iskren razgovor. Nekada ćemo morati postaviti čvrstu granicu, a nekada će biti dovoljno da se udaljimo od situacije koja nam ne odgovara.
Jungove ideje o samopropitivanju i Perlsovo naglašavanje lične odgovornosti mogu nas podsjetiti da nije moguće kontrolisati sve ljude oko sebe.
Ali možemo preuzeti odgovornost za vlastite postupke, birati odnose u kojima se osjećamo poštovano i odlučiti koliko ćemo pažnje posvetiti stvarima koje ne možemo promijeniti.
