Piletina nije problem – važni su porijeklo, čuvanje i priprema
Piletina je jedno od najčešće korištenih vrsta mesa. Dostupna je, jednostavna za pripremu i može se kombinovati s gotovo svim namirnicama. Ipak, uz njenu popularnost godinama se vezuju i različite tvrdnje o tome koliko je zdrava, posebno kada je riječ o brojlerima, hormonima, antibioticima i pojedinim dijelovima pileta.
Na internetu se često mogu pročitati tvrdnje da su određeni dijelovi piletine puni „toksina“, hormona ili antibiotika. Međutim, takve tvrdnje uglavnom pojednostavljuju mnogo složeniju temu.
Mnogo je važnije znati porijeklo mesa, način proizvodnje, uslove čuvanja i način pripreme nego automatski smatrati određeni dio pileta štetnim.
Brojler nije sinonim za nezdravo meso
Brojleri su pilići posebno uzgojeni za proizvodnju mesa. Zahvaljujući selekciji, odgovarajućoj ishrani i savremenim uslovima uzgoja, mogu relativno brzo dostići težinu pogodnu za tržište.
Sama činjenica da je riječ o brojleru ne znači da je meso zdravstveno neispravno.
Kod kupovine je mnogo važnije da meso dolazi iz kontrolisane proizvodnje, da se poštuju veterinarski propisi i da proizvod prije stavljanja u prodaju prođe odgovarajuće kontrole.
Žuta koža nije dokaz da je pile domaće
Jedan od čestih mitova jeste da domaća piletina mora imati izrazito žutu kožu, dok je industrijska piletina navodno blijeda.
Boja kože, međutim, nije pouzdan način da se utvrdi porijeklo mesa.
Na njen izgled mogu utjecati pasmina, starost životinje, način ishrane i pigmenti prisutni u hrani. Zbog toga žuta boja ne znači automatski da je pile domaće, kao što ni svjetlija koža ne znači da je meso lošijeg kvaliteta.
Prilikom kupovine korisnije je pogledati deklaraciju, proizvođača, porijeklo, rok trajanja i način čuvanja.
Miris i izgled mesa mogu biti važni pokazatelji
Svježa piletina trebala bi imati blag miris i ujednačen izgled.
Ako meso ima izrazito neugodan miris, sluzavu ili ljepljivu površinu, odnosno neuobičajenu sivu ili zelenkastu boju, ne bi ga trebalo koristiti.
Važan je i hladni lanac. Sirova piletina ne treba dugo ostajati na sobnoj temperaturi. Nakon kupovine najbolje ju je što prije odložiti u frižider ili zamrzivač, u skladu s uputama na pakovanju.
Da li brojleri sadrže hormone?
Brz rast savremenih brojlera često se pogrešno objašnjava upotrebom hormona.
Međutim, njihov rast prvenstveno je rezultat dugogodišnje selekcije, genetike, ishrane i uslova uzgoja.
Zbog toga nije opravdano različite promjene na ljudskom tijelu automatski povezivati s navodnim „hormonima iz piletine“. Takva objašnjenja nemaju čvrstu naučnu osnovu.
A šta je s antibioticima?
Antibiotici se u veterinarskoj medicini mogu koristiti kada je to potrebno za liječenje životinja, ali njihova upotreba podliježe propisima.
Prije nego što životinja dospije u prehrambeni lanac mora biti ispoštovan propisani period karence, odnosno vrijeme potrebno da ostaci lijeka padnu ispod dozvoljenih granica.
Antimikrobna rezistencija jeste ozbiljan problem povezan s nepravilnom i pretjeranom upotrebom antibiotika u stočarstvu. Ipak, to ne znači da svako pile iz trgovine sadrži velike količine antibiotika.
Zato je važno birati meso provjerenog porijekla i kupovati od pouzdanih proizvođača.
Pileća džigerica nije „skladište otrova“
Često se može čuti tvrdnja da je pileća jetra najopasniji dio životinje jer jetra učestvuje u preradi različitih supstanci.
To ipak ne znači da jetra u sebi skladišti sve „otrove“ koje je životinja ikada unijela.
Naprotiv, pileća džigerica veoma je hranjiva namirnica. Sadrži značajne količine željeza, vitamina B12, folata, proteina, vitamina A i bakra.
Ipak, upravo zbog visokog sadržaja vitamina A nije preporučljivo jesti velike količine jetre svakodnevno. Poseban oprez potreban je u trudnoći zbog visokog unosa preformiranog vitamina A.
Za većinu zdravih osoba umjerena količina kvalitetne i pravilno pripremljene pileće jetre nije „otrovna“.
Prerađevine nisu isto što i svježe meso
Veću pažnju treba obratiti na učestalost konzumiranja mesnih prerađevina poput pašteta, viršli i salama.
Takvi proizvodi često sadrže više soli, zasićenih masti i različitih dodataka, dok su nutritivno najčešće manje povoljni od neprerađenog mesa.
Zato bi češći izbor trebali biti pileća prsa, batak, zabatak ili cijelo pečeno i kuhano pile, dok bi prerađevine trebalo ostaviti za povremenu konzumaciju.
Koji dio piletine je najbolji?
Odgovor zavisi od individualnih potreba.
Pileća prsa bez kože imaju mnogo proteina i relativno malo masti, zbog čega su popularan izbor kod osoba koje žele smanjiti ukupan kalorijski unos.
Batak i zabatak sadrže nešto više masti, ali također mogu biti kvalitetan dio uravnotežene prehrane.
Pileća koža je masnija, pa je osobe koje paze na kalorijski unos mogu ukloniti.
Iznutrice su bogate različitim nutrijentima, ali ih je najbolje konzumirati povremeno i u umjerenim količinama.
Najveći problem često nije dio mesa, već način pripreme
Kada je riječ o piletini, jedan od stvarnih rizika predstavljaju bakterije poput salmonele i kampilobaktera.
Zbog toga je higijena u kuhinji izuzetno važna.
Sirovu piletinu treba držati odvojeno od namirnica koje se neće termički obrađivati. Nakon kontakta sa sirovim mesom potrebno je dobro oprati ruke, nož, dasku i druge površine koje su bile u dodiru s njim.
Piletinu je potrebno dovoljno termički obraditi kako bi i unutrašnjost mesa dostigla sigurnu temperaturu.
Sirovu piletinu nije potrebno prati
Mnogi ljudi piletinu prije pripreme ispiraju vodom, ali to nije potrebno.
Pranjem se bakterije ne uništavaju na pouzdan način, dok kapljice vode mogu raspršiti mikroorganizme po sudoperu, radnoj površini i okolnom posuđu.
Mnogo sigurniji način uništavanja bakterija jeste pravilna termička obrada.
Kako izabrati piletinu u prodavnici?
Prilikom kupovine vrijedi nekoliko minuta posvetiti deklaraciji.
Provjerite:
- proizvođača i porijeklo mesa
- datum pakovanja i rok trajanja
- temperaturu na kojoj se proizvod treba čuvati
- informacije o načinu uzgoja, ako su navedene
- izgled i miris mesa
Ako piletinu kupujete direktno od uzgajivača, možete dobiti više informacija o načinu hranjenja i držanja životinja. Ipak, oznaka „domaće“ sama po sebi nije garancija zdravstvene sigurnosti ako proizvodnja i klanje nisu obavljeni uz odgovarajuće higijenske kontrole.
Nema razloga izbacivati piletinu iz prehrane
Piletinu nije potrebno izbjegavati zbog tvrdnji da su pojedini njeni dijelovi puni hormona ili „otrova“.
Mnogo je važnije razlikovati stvarne zdravstvene rizike od internet mitova. Brojlerska piletina sama po sebi nije štetna, žuta koža nije dokaz domaćeg uzgoja, a pileća jetra nije skladište svih toksina koje je životinja unijela.
Najviše pažnje treba posvetiti kvalitetu i porijeklu mesa, pravilnom čuvanju, higijeni tokom pripreme i dovoljnoj termičkoj obradi.
Za zdraviju prehranu najbolji je izbor raznovrsna ishrana u kojoj prednost ima neprerađeno meso, dok se salame, viršle, paštete i druge mesne prerađevine konzumiraju povremeno.
Na kraju, nije presudno samo koji dio pileta jedemo. Jednako su važni kvalitet mesa, količina, učestalost konzumiranja i način na koji ga pripremamo.
